subota, 19.01.2008.

Vojnik se vraća. Tuge više nema, za njih, za njega je jača nego ikad. Nestrpljenje do očevog zagrljaja, majčinih suza, Njena poljupca. No život nije isti. Promijenili su se, promijenio ih je. Jer se promijenio. Više nema mira u zagrljaju noći. Sad su tu vrisci i bljeskovi, pucnji i toplina krvi koja teče preko njegovih ruku. Tišina je zaglušujuća. Odvikao se od nje. Više nema sreće u njegovim bližnjima, jer je previše onih koji svoje bližnje neće vidjeti, ili čuti, ili nijedno. Previše je života uništeno pa potom spašeno. Previše ih se vratilo zauvijek promijenjeno. Nema više veselja. Dom se čini kao utočište, ali nekom drugom…Njegovom prošlom ja. Sad je dom tamo. Osjeća nostalgiju za mjestom iz kojeg je želio pobjeći više od ičega na svijetu. Ali previše je ostavio tamo. One koje vjetar nemilosrdno raznosi po pustinji, one čija su imena urezana u stol blagovaonice, da su uvijek uz njih, i da uvijek pamte heroje, iako nitko ne zna za njih. Odrastao je uz njih, preko noći. Vratit će se. Ponovno će stati pred krvnika, i s fantomskom vojskom iza sebe braniti one kojima je obećao.



It is forbidden to kill. Therefore all murderers are punished unless they kill in large numbers and to the sound of trumpets -Voltaire



Vojnik se vraćao kući nakon rata u Vietnamu. Nazvao je roditelje iz San Francisca.

"Mama, tata, želim vas zamoliti nešto. Doveo bih prijatelja kući sa sobom."

"U redu. Voljeli bismo ga upoznati."

"Ali ima nešto što trebate znati."nastavio je. "Teško je ozlijeđen. Nagazio je na minu i izgubio ruku i nogu. Nema gdje otići i želio bih da dođe kod nas."

"Žao nam je zbog toga, sine. Pokušat ćemo mu pomoći da nađe dom."

"Ne, ne shvaćate, želim da živi s nama."

"Sine,"rekao je otac"ne znaš što tražiš od nas. Netko s tolikim hendikepom bi nam bio teret.Imamo vlastite živote i ne možemo dopustiti da nas nešto takvo usporava. Mislim da bi ti trebao doći kući i zaboraviti tog dečka. Već će se sam snaći."

Sin je spustio slušalicu. Roditelji ga poslije toga nisu čuli. Nakon nekoliko dana dobili su poziv od policije u San Franciscu. Rečeno im je da je njihov sin poginuo od pada sa zgrade. Policija je nagađala da se radilo o samoubojstvu.
Shrvani roditelji su odletjeli u San Francisco i otišli u gradsku mrtvačnicu da identificiraju tijelo. Prepoznali su svoga sina i sa užasom ustanovili da ima samo jednu ruku i nogu.

*Naknadna opaska:Gornji dio je moj, a priču sam našla na netu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Upali svjetlo umjesto da se tužiš na tamu.



Blato može uprljati dragulj, ali ga ne može pretvoriti u blato.






Vino ne opije čovjeka, čovjek se opije sam.



Dobar trkač ne podiže iza sebe prašinu.





Sklopio sam mirovni sporazum s vremenom. Niti ono progoni mene niti ja bježim od njega. Jednog dana naći ćemo jedno drugo. (Mario Lago)







La vida es corta y cuando se termine se termine para siempre. Disfruten la y dejen que su corazon le hable y que su alma lo escuche






Nikad ne idi utabanom stazom jer vodi tamo gdje su drugi već bili. (Graham Bell)



Kad bih se mogla vratiti u mladost učinila bih opet sve iste greške, ali malo ranije. (Tallulah Bankhead)